|
|
| travanj, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ovaj blog bi če ispunjen raznim pričama i pričicama,jer moj pravi blog več je napravljen!
INAČE JA SMA LUCIJA I IDEM U 7 RAZRED OSNOVNJAKA
VOLIM PISAT PRIČE O ŽIVOTU NAJVIŠE I O ONOME ŠTO MUČI NAS TEENAJDŽERE(mislim da se tak ne piše)
UGLAVNOM NADAM SE DA ĆE SE SVIDJET LJUDIMA..VAMA KOJI ČITATE MOJE PRIČICE
I OČEKUJEM KOMENTARE I KRITIKE
A I KOMPLIMENTE!
ZADDOVOLJNA ČU BIT SA BILOČIME
HVALA NA ČITANJU I DO PISANJA
ja sam viještica mračne duše,ja sam viještica posve sama.
Ja sam viještica koja hara šumom,i koja ne gleda druge.
Viještica sam ona,koja svojom pojavom negdje umijesto osmijeha na lica stavlja mržnju i na sebe umijesto pononsa stavlja pogrdnost.
Viještica sam ona koja od svoga rođenja slaže puzzle života, viještica sam ona koja se bori ledenom stijenom oko svoga srca.
Ja sam viještica koju ne pogađa ništa,samo njena bol.
Viještica sam ona koja sama slavi blagdane,koja si sama čestita Božić.
ja sam viještica koja nije primljena u največe leglo zmija,viještica sam ona bez magije.
zašto sam viještica,....to je moja krivnja,moja želja moja prošlost,sadašnjost i budučnost!
Bolno vijerovanje u nove dane obasjane zrakama sreče i bolje budučnosti za sada za mene nisu to čak ni snovi,jer za mene snovi ne postoje,ko kaže da spavam,kada noči provodim razmišljajuči o svemu.
dane provodim tupim pogledima u ljudske osmijehe pune "iskrenosti" i njihova srca puna grijeha.
Ponekad,se upitam zašto nitko nije savršen,a za čudo taj odgovor brzo dođe...tada bi svi mi bili isti,i nebi postojalo ljudi nalik meni koji jednostavno s bezživotni....
VIJEŠTICA SAM ONA KOJU LAKO PRONAĐEŠU MRAČNOME KUTU,
VIJEŠTICA SAM ONA KOJA ZABORAVLJA VELKO SLOVO I GRAMATIKU
DA TO SAM JA
JA SAM BOLNA VIJEŠTICA KOJA ŠIRI SMIJEH,A DOBIVA BOL
najlakše me nađeš pogledaš li u koji mračni kut,ili najlakše me nađeš ako negdje čuješ jecanje, odmah znaš da sam ti u blizini!!
jednom davno,zapravo sada živjela je jedna djevojka,ma kaj ja pišem,živjela je jedna cura...mislila je da može vladat nad svime i da drži sve u šaci i da sve ona drži kao mačka miša za rep...mislila je da njena popularnost živjet če viječno i da sve ono što ima,zapravo sve ono čime ona vlada da če bit viječno...
No jednog dana,pokvario joj je dolazak nove osobe u njenu školu!
U početku je mislila da će jednostavno bit to nova učenica,koja će bit baš kao svi u njenoj šaci,ali nije...oduprijela se ta cura i stvorila klan!
Uzela je sve iz njene ruke,iz njene šake, sve ljude koje je držala u ruci i spremila u svoju.
Shvatila je da je ova nova, gora od nje...polako joj je oduzimala prijatelje,ljubav...sve!
Sada je i polako počela shvačat da sve ono što je ona "čuvala" u šaci zapravo njena največa vrijednost i da sada to gubi,al povratka nema!
Crnina joj je sada svaki dan bila normalizirana,i prazan stolac u klupi u kojoj sijedi pod nastavom,i prazno mijesto pokraj nje na velikim odmorima...to je postala njena današnjica.
Polako je sama počela shvačat koje je bogatstvo imala kod sebe,polako je počela shvačat gdje je pogriješila.
Rezanje njenih žila nije pomoglo jer nije nije uspijela do kraja,i svi su joj se tek tada počeli rugati.
Shvatila je da tim rezanjem žila nije samo htijela na sebe privuč pozornost nego je doista htijela to napravit...
i pokušala je ponovo samoubojstvo,no ovoga puta spriječio ju je malen sudar vani izvan kuče.
Tada joj je došlo,da još nema zapisano da treba umrijeti i ako se kasnije svake večeri molila da zaspi što prije i više se nikada ne probudi...njena želja,nikada zapovijed!
Kome da se obrati u tom razdoblju kada ramena za plakanje nema?????!!!!!
Njen dnevnik od tada joj je najbolji prijatelj u kojega je stala i svaka uspomena onoga čega je ona imala,prošlost koju je ona doživjela,sadašnjost kroz koju se borila,i budučnost koja ju je čekala!
sada pitanje stvarnosti:JESAM LI TO JA??
JESAM
bojala sam se priznati i razmišljati o tome jer uskoro bit če godina dana od tih trenutaka!
Najžalosnije je da se svi ponašaju kao da ništa nije bilo,no ja i dan danas patim zbog one večeri vani i još danas boli me sve unutra kada sam vidla ko me je sve izdao,kada sam shvatila da nemam prijatelja.
Znam kakva SAM bila,al opet gora od nekih ljudi iz škole nisam...samo treba pozorno otvorit oči!
I ne shvačam zašto najboljeg prijatelja nemam,i to mislim na onoga koji može čuvat tajnu.bit moje rame za plakanje,bit moja utjeha i bit moj savijetnik....NISAM JEDNINA KOJA JE MISLILA VLADATT NADA SVIME!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
najbolji su prijatelji kada ih trebaš,no i dalje su svaki dan uz tebe i štite te od raznolikih problema i zlobe koja te okružuje.
Nije važno kako izgledaju važno da su tu i da ti srce opkole toplinom i ljubavlju!
I nije važno koliko ih je...jer uvijek su tu
uvijek*uvijek*uvijek*uvijek*uvijek*uvijek*uvijek*uvijek*uvijek*
čitala sam knjigu da se oni i ponekada pojavljuju u ljudskom obliku no to zaista kada ti je potreban spas i to vrlo kratko,i kasnije tu "osobu" nikada ne vidiš no shvačaš da ti je ona pomogla u tvom velikome problemu!
I shvačaš da su tu!
TU SU TU SU
sigurna sam da sada stoje u ovome trenutku pokraj mene,tebe...i da paze na nas.....
Neki ih nemogu cijeniti,neki nit ne vijeruju u njih al pojavljju se u svvakoj vijeri i to znači da su stvarni!
Kao dokaz da su stvarni netrebamo se uštipnut ili ih dotaknut,jednostavno shvačamo da kada samo u nevoljama i pomoč stigne....to je več neki znak ne samoče.....
zato ZNAM DA SU TU IPAK MOJI PRIJATELJI SU IAKO IH NE VIDIM
i danonočno bdiju nad nama...i danonočno nas vole....i ne pomišljaju na mržnju!
Njima je jednostavno u srcu samo mi njihovi odabranici koje oni štite!
Zato volimo ih ičuvajmo anđela koji nam je na ramenu koji je iznad nas koji nam je srcu
ponekad kada shvatiš da si sam na svijetu,iako ti nešto govori da nisi duboko u srcu gradiš tugu!
Tugu koja savladava glas savijesti i vijeruje samo u mrak...
Ležim na travi i maštam o tim riječima,gledajuči u nebo tolike misterije,oblaci imaju te tako mistične oblike a opet se jednom riječju mogu objasnit.
Okrenem se i gledam zelenilo koje me okružuje....
Kako je tek ono mistično no opet meni objašnjivo...
Jer to sve živo baš kao što ja živim...dal je to istina ili je samo iluzija koju maštam...
dolaze mi misli na pamet zapravo gdje ja pripadam,jer ovoj okolini Ja ne spadam?
Dal ima ljudi na svijetu koji su isti kao ja,ili ne postoji nitko i ja sam sama,baš kao što je svaki čovijek sam jer zapravo nitko nije isti...ili je?
Zašto me muči to,pa zar nebih trebala uživat u život u kojem živim jer još mnogo je pitanja ispred mene...
zašto me takve stvari uopče zanimaju...
Zašto..zašto ...zašto
samo to mi se mota glavom i polako me dovodi do ludila ipak dijete sam i trebam uživat a ne zamarat se pitanjima koje ni odrasli neznaju....nisam sigurna zašto pokušavam doč do nemogučeg
no jednostavno ot dolazi i odlazi i ja moram tu mistiku riješit...i zapravo pa ja sama neznam zašto ta MISTIČNOST postoji....
da ja sada krenem uživat u svom životu,umijesto provodit u prirodi...nešo bi me ponovo povrijedilo i shrvala bi se...srrušila bih pramide i tornjeve pa i ogromne zgrade koje sam zgradila u svom životu do sada..uništila bi se
zato je bolje ovdje ležat i razmišljat pa i zamarat se pitanjima mistike
ipak mrak pada i dolazi mračna noč...koje li su samo njene mistike
koliko doista ima zvijezda,iako one ne postoje jer to su samo meteori koji su milijardama godinama prije pali no mi ih vidimo jer su to svijetleče godine....
i sada kada se bližim kraju ovog pisanja,zapitam se koje li su sve mistike boja svijeta....nebo zemlaj koliko li samo ima boja i zašto te boje uoče postoje....
zapitam se...........
1.ove priče nisu o nikome,jednostavno su iz moje glave
2.netražite sebe u njima jer sam ja več u njima
3.nemojte bit okrutni ipak,tek mi je 13
4.ostavite kom
5.hvala vam na čitanju,do pisanja
Nelly Furtado - Sa...
